ISTINA O UČENJU STRANIH JEZIKA…

Opet je ono doba godine… gdje god se okrenete iskače nova čudotvorna metoda za učenje stranog jezika. Na tržištu su redom:

• nevjerojatne elektrode koje priključite na glavu tijekom noći i ujutro se probudite, ni više ni manje, nego kao izvorni govornik kojeg god egzotičnog jezika zamislite;
• interaktivne igrice koje igrate svaki dan po samo 5 minuta i u mjesec dana nema razlike između vašeg engleskog i engleskog planetarno popularne Meghan Markle. ‘Doigrajte’ do engleskog jezika kraljevske obitelji!
• učenje stranog jezika slikajući, modelirajući ili kuhajući;
• učenje stranog jezika skačući, trčeći, razgledavajući grad, dubeći na glavi ili meditirajući… i sve to uz 15% popusta ako se javite među prvih 5 kandidata! Dobijete i bilježnicu na dar!

Jedino što još nitko ne nudi je jednokratno punjenje glave znanjem stranog jezika uz pomoć revolucionarnog vrča punog njemačkog, talijanskog ili kineskog. Ipak, ne sumnjamo da će i takva metoda ubrzo naći svoje mjesto pod zvjezdanim nebom.

Atraktivnost bilo koje od navedenih metoda, naravno, ne dovodimo u pitanje. Vjerujemo da ćete se izvrsno provesti što god od navedenoga izabrali. Ipak, ako vam je cilj zaista naučiti jezik, možda i niste na pravom mjestu.

Naučiti strani jezik nije nimalo jednostavno. Kao što nije jednostavno ni definirati što uopće znači ‘znati jezik’. S obzirom da nismo zabilježili porast poliglota od izlaska bilo koje od nevjerojatno kreativnih navedenih metoda, smatramo da je najsigurniji i najučinkovitiji način učenja jezika još uvijek dobro staro ‘grijanje klupe’. Naravno, korištenje novih alata i tehnologija je dobrodošlo dok god je to samo alat, a ne i svrha procesa učenja. Većina istraživanja pokazuje kako je potrebno 400 -600 sati učenja kako biste postigli B1/B2 razinu znanja. Dakle, ako učite neki jezik svaki dan po sat vremena, opet će vam trebati dulje od godinu dana. O tome koliko će trebati baš vama ovisi o vašem stavu prema učenju, vremenu kojim raspolažete, predanosti, trudu, ali i prirodnoj nadarenosti za jezike. Ovisi, naravno, i o razlozima zbog kojih učite, tj. o vašoj motivaciji. Ovisi i o vještinama profesora i primjerenosti materijala koji se koristi u nastavi. Međutim, koliko god sve to variralo, jedno je sigurno – čudotvorne metode nema – i bez stvarnog procesa učenja jamčimo da se jedno jutro nećete probuditi tečno pričajući kečuanski.

Znam… rušimo vam snove J, ali ih i pomažemo graditi ako zaista želite naučiti jezik.

Miracles do happen, but you have to work hard for them.

Chaim Weizmann

TOP 5: POGREŠKE NAŠE SVAGDAŠNJE

UNESCO je na Glavnoj skupštini 1999.godine proglasio 21.veljače Međunarodnim danom materinskog jezika. Od tada se ovaj dan obilježava svake godine ne bi li se naglasila ravnopravnost svih naroda i njihova sloboda izražavanja i stvaranja djela na vlastitom jeziku.

Međutim, koliko zaista poznajemo materinski jezik? Koje su najčešće pogreške? Jesmo li ih uopće svjesni? Odgovor na ova pitanja i nije baš jednostavan. Svatko će, naravno, odgovoriti za sebe. Ipak, kako bismo upozorili na važnost njegovanja materinskog jezika, u nastavku vam donosimo neke od pogrešaka. Odlučili smo se za one najbanalnije, najnevjerojatnije ali ipak, najprisutnije. Pa krenimo…

1. SUMLJATI ili SUMNJATI

Ovo je definitivno broj 1 po našem izboru. Zavirite li u društvene mreže, vrlo ćete brzo shvatiti da svi oko vas nešto sumljaju. Sumlja je sveprisutna. To je u redu. U potpunosti podržavamo svako preispitivanje i kritičko razmišljanje. Ipak, prije nego krenete javno progovarati o svojim nedoumicama, imajte na umu da su ispravni oblici sumnja i sumnjati.  Dakle, od sada sumnjamo na pravopisno ispravan način.

2. NE ZNAM ili NEZNAM

Ako u nešto sumnjate, znači da niste sigurni u nešto ili jednostavno da to neznate. Neznanje je isto u redu. Čovjek uči dok je živ. Srećom, veoma se lako može provjeriti i naučiti kako se piše ne znam. Niječna čestica ne i glagol uvijek se pišu odvojeno. Dakle, pišemo ne znam. Ono što mi ne znamo jest razlog zbog kojeg tako često nailazimo na neznam, nesmijem, nemogu itd.

3. JEL’ ili JER

Kao što smo obećali, nećemo se baviti ‘strogim’ pravopisom i gramatikom. Bavimo se banalnim greškama – onima koje si ni sami ponekad ne možemo objasniti. To nas dovodi do jel’. Jel’ je krnji oblik skupa je li (trećeg lica jednine nenaglašenog prezenta glagola biti i čestice li). S druge strane, jer je uzročni veznik i znači „zato što“. Ispravna su, dakle, oba oblika dok god ih koristite u ispravnom kontekstu. Ne dopustite da vaš tekst izgubi na važnosti jel’ pogrešno koristite jer.

4. NI S KIM ili S NIKIM

Kada se neodređene zamjenice (nitko, ništa, nikakav, nikoji i sl.) upotrebljavaju uz prijedloge na, o, od, po, pred, s, u i za, sastavnica ni se odvaja i piše ispred prijedloga. Sada kada znate da je ni s kim ispravan oblik, ne odstupajte od toga ni za što.

5. S/SA

Od ove nam se pogreške ne diže kosa na glavi kao od sumlje ali smo je ipak odlučili uvrstiti u naših TOP 5. Zašto? Pa zato što je s mala riječ koja mnogima zadaje velike probleme. Mnogim govornicima nije jasno kada se koristi oblik s, a kada sa. Pa razjasnimo… U hrvatskom jeziku ovaj prijedlog glasi s. Međutim, kada se nađe ispred riječi koje počinju glasovima s, š, z i ž ili glasovnim skupovima ks, ps i pš, dodajemo mu a pa u tim slučajevima ovaj prijedlog glasi sa.  Riječ je o jednom prijedlogu kojem u određenim slučajevima dodajemo a radi lakšeg izgovora.

Ovo je naših top 5 ‘omiljenih’ pogrešaka. Nadamo se da smo vam otklonili nedoumice. Ako ih niste ni imali, nadamo se da smo vas barem nasmijali. Ako i sami primjećujete neke nespretne jezične vratolomije i imate omiljene pogreške, javite nam… i naravno, sretan vam Dan materinskog jezika!